bokić svima...
evo i mene nakon duljeg vremena.
nedostajali ste mi, a ja vama izgleda nisam!
vidim, niste se baš pretrgli ostavljat mi komm, ma sram vas bilo....
ma znam ja, vi to meni namjerno radite da ja što prije napišem neki novi postek (a svi znamo da se ti novi postevi ne nalaze tako često na linku moga bloga...)
ma dobro je leon napravio to šta je uveo svoju famoznu brojku 69 , i kad broj kommova dođe do 69 onda će on tek napisat novi post..
pa da, pa šta bi se on zamarao, on je postavio uvjet i sad, htjeli vi ili ne dobit ćete post kada se on zadovolji tom brojkom..
nije on lud... leon
jučer mi je bio tako šugav dan... inače, da vas podsjetim, bilo je valentinovo...
inače volim romantiku i sve to... ali jučer je to bilo toliko komplicirano da uopće nisam uživala u tom danu kao nekad... prvo išle smo ja i magda sa stefanom da on svojim frendicama katarini i luciji kupi ružu... i dođemo mi u cvjećaru... i pita on nas za mišljenje koje su bolje, i izaberemo mi... i sve super... i na kraju smo pukle i rekle mu da nama nije ništa kupio, a vodi nas da biramo za druge cure... onak??!!! to je bila kap koja je prelila čašu...
al ok, stefane, sve ti je oprošteno...ma ajde, baš me zanima ko je uopće i kada izmislio to valentinovo?!? to je jedan od dana u godini koji nas deprimira do potpunosti, ništa dobro ne donese... kada čovjek nije zadovoljan sa sitnicama, pa šta će mu više... kako je lijepo kada te neko zagrli, kada ti neko kaže neku lijepu riječ, kada osjetiš toplinu u tom istom zagrljaju, kada si siguran da te taj nektko doista voli, da mu je stalo do tebe... kako je lijepo znati da bi netko učinio sve samo da se osmjeh ponovno vrati na tvoje lice, kada netko žudi za tvojim pogledom, zagrljajem... pa čak i pozdravom... ali ne, to današnjem malom čovjeku nije dosta, on se ne može zadovoljit nekim malim sitnicama... njemu je potrebno nešto više, nešto jače, ali ne zbog samoga sebe, jer osjeća potrebu da dobije nešto više od neke male ruže koja košta svega 20 kuna... možda bi nekoga ta ruža činila toliko sretnim... toliko mu ispunjavala dan, toliko mu podizala samopouzdanje, naime, bio bi zadovoljan tim malim znakom pažnje... to mi se ne sviđa u današnjem svijetu... to što je svijet okupirantim fuckin' novcem koji uništava čovjeka, koji mu ne donosi unutrašnji mir, zadovoljstvo... ali eto...
to bi bilo sve od mene za danas...
pozzam vass... kiss
|